EKREM LEKIĆ, PREDSJEDNIK UDRUŽENJA GRAĐANA PORIJEKLOM IZ SANDŽAKA

Više od stotinu hiljada Sandžaklija je doselilo u BiH i sa sobom su donijeli svoje običaje kulturu, uzuse ponašanja i sl. Zbir svega toga se smatra stranim elementom i uzrok je antagonizama i predrasuda, ali činjenice govore i da je upravo ovaj dio stanovništva daje veliki doprinos razvoju Sarajeva i današnje BiH u svakom pogledu, ističe u intervju za DEPO Portal Ekrem Lekić, predsjednik udruženja koje ovih dana slavi 25 godina svog uspješnog postojanja.
Ekrem Lekić, novinar i nekadašnji, prvi direktor SDP-a BiH, saputnik Nijaza Durakovića, izdavač brojnih djela značajnih autora iz BiH i regiona, danas privatni poduzetnik koji dosta ulaže u razvoj kraja iz kojeg je ponikao, a danas predsjednik Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka i čovjek od ugleda među ovom velikom populacijom, za DEPO Portal govori o rezultatima koje je ovo Udruženje postiglo tokom 25 godina postojanja, o odnosu Sandžaklija prema Srbiji, ali i o antagonizmu i predrasudama cialis echec koje Sarajlije i danas imaju prema ljudima iz Sandžaka. O medijskim natapisa koji su se u posljednje vrijeme pojavljivali o njemu u kontektu slučaja "Radončić" zasad neće javno da govori i smatra ih isključivo političkih igrama i podmetanjima koji nemaju nikakve veze sa istinom i stvarnim činjenicama.

Razgovarala: Angelina ALBIJANIĆ DURAKOVIĆ


Poštovani gospodine Lekiću, Udruženje građana porijeklom sa Sandžaka proslavlja ovih dana 25 godina svog postojanja. Šta su najveći i najvažniji rezultati koje je Udruženje u ovom periodu postiglo?
Razlog formiranja UGPS-a kao nevladine organizacije je početak agresije na BiH prije 25 godina. Tada je skupina entuzijasta osnovala ovu organizaciju. Raspadom bivše nam zajedničke države i formiranjem nezavisne Republike Bosne i Hercegovine, mi Sandžaklije smo ponovo došli situaciju da se opredjeljujemo za ''jednu'' ili ''drugu'' stranu.
Gotovo stoprocentno smo se opredijelili da je naša matična država BiH, iako su u Srbiji, tj. Sandžaku, ostali živjeti otac, majka, brat, sestra, rodbina... Udruženje je, u okviru svojih mogućnosti, stalo na bedem odbrane BiH i organizovalo prve dobrovoljce. Kroz Udruženje se formira prvi odred, a kasnije i Sandžačka brigada.
Najvažniji i najveći rezultati Udruženja su u smislu čuvanja svih vrijednosti građana porijeklom iz Sandžaka, u skladu sa historijskom tradicijom, što podrazumijeva stalno unaprjeđenje i njegovanje društvenog života građana porijeklom iz Sandžaka prema savremenim civilizacijskim dostignućima i uspostavljanje veze sa Bošnjcima iz Bosne i drugim narodima na prostorima BiH i šire.

Koje projekte posebno izdvajate?
Uspjeli smo realizirati sljedeće projekte: Za vrijeme ratnih dešavanja, kao i poslije rata, brinuli smo se o šehidskim i boračkim porodicama u okviru svojih mogućnosti. Tokom ratnih dešavanja na Kosovu, zbrinuli smo blizu 20.000 izbjeglica. Konstantno vodimo ''borbu'' za prava studenata, tj. da se studentima iz Sandžaka omoguće ista prava na obrazovanje i na studentski smještaj kao i domaćim studentima u BiH. Također smo radili na što boljem i jednostavnijem pristupu kod izrade zakona o dvojnom državljanstvu između BiH, Srbije i Crne Gore. Jedan od velikih projekata koje je Udruženje realiziralo je pokretanje i izdavanje časopisa ''Damar'', koji se bavi trenutnom situacijom u Sandžaku i uvezuje naše kulturne i javne radnike, privrednike, ali i naše porodice.
Jedan od naših najuspješnijih projekata jeste stipendiranje mladih, nadarenih studenata i učenika, tako da smo u ovoj godini dodijelili preko 30 stipendija.

Kako su definisani programski ciljevi Vašeg udruženja i kakvo članstvo ono okuplja?
Programski ciljevi UGPS-a su održavanje veza i razvoj odnosa sa zavičajem, prikupljanje, proučavanje, njegovanje i afirmiranje kulturno-historijskih vrijednosti te stvaranje i afirmacija naučnih i književnih ostvarenja u Sandžaku. Dalje, valorizacija sandžačke kulture i baštine, a i očuvanje civilnog društva jer je poznato je da su sandžački gradovi izmiješani po nacionalnoj i vjerskoj osnovi... Naše članstvo je svestrano, kako u obrazovnom, tako i privrednom i poduzetničkom smislu, starosnom, spolnom pa imamo i veliki broj žena članica Udruženja. Imamo Forum mladih koji okuplja veliki broj omladine, različite starosne dobi. Najvažniji i najkvalitetniji dio naših članova su članovi akademske zajednice.

Veliki broj građana porijeklom sa Sandžaka svoju budućnost je vezao za BiH i Sarajevo. Kako ocjenjujete njihov doprinos u razvoju sredine u kojoj sada žive, rade i stvaraju?
Doprinos sredini u kojoj žive vidljiv je gotovo na svakom koraku. Dovoljno je ući u grad Sarajeva sa bilo koje strane i susrest ćete se sa prekrasnimstambenim i privrednim zdanjima, čiji su vlasnici Sanžaklije. Ogroman je broj ljudi koje zapošljavaju ti privrednici. Samim time čine ovaj grad bogatijim i ugodnijim za življenje. Međutim, ono što se golim okom ne vidi, a nije manje važno, jest da u BiH danas živi i radi preko 110 doktora nauka, više od 200 asistenata, na desetine i desetine slikara, glumaca, književnika, koji ovo bosanskohercegovačko područje čine bogatijim u duhovnom, naučnom kulturnom i svakom drugom smislu.

Šta za Vas danas znači Srbija i kakve po Vama odnose sa njom treba graditi narod Sandžaka, kako oni koji tamo žive, tako i oni koji žive po čitavom svijetu, uključujući i veliki broj građana Sandžaka koji žive u BiH?
Za mene je Srbija nezavisna država, kao i sve ostale zemlje na prostorima Balkana i Evrope. Mi treba da poštujemo Srbiju onoliko koliko ona uvažava i poštuje BiH. Kada je BiH 1991. godine referendumom izglasala nezavisnost, veći dio Sandžaka je ostao u Srbiji, tj. Crnoj Gori. Od tog datuma sam ubijeđen da Bošnjaci u Sandžaku, bili oni u Srbiji ili Crnoj Gori, treba da se prilagode, ali i bore za što bolju ustavnu poziciju u okviru tih država. BiH, kao matična država Bošnjaka, je dužna da kroz dio politike koji u BiH zastupaju Bošnjaci, kao i njihove vjerske, prosvjetne i druge institucije, kroz bilateralne i diplomatske odnose, vodi brigu o Bošnjacima BiH.
Za Sandžaklije koje žive u Srbiji već sam ranije iznio svoje mišljenje. Međutim, neka se Vlada Srbije zapita zašto ta lojalnost nije stopostotna? Zbog čega su sandžačke općine najnerazvijenije u Srbiji, zašto je infrastruktura katastrofalna? O ovim pitanjima bi se zaista dalo mnogo govoriti, ali neko moje opće mišljenje je da bi, sa malo truda i ulaganja, Vlada Srbije imala lojalne građane i najstabilniju regiju.

Bili ste po profesiji novinar, prvi direktor SDP BiH i saputnik Nijaza Durakovića, prijatelj ste se akademikom Muhamedom Filopović, izdavač mnogih knjiga značajnih autora iz BiH i regiona. Kao osoba koja ima dugo iskustvo u ovdašnjem javnom životu, kako ocjenjujete današnju političku, društvenu i kulturnu situaciju u BiH?
Prvo, čast mi je što sam živio u Nijazovom vremenu i još mi je veća čast što smo bili prijatelji. Nijaz je nama bio učitelj, a to je neprocjenjivo. Jako mi nedostaje Nijaz. Isto vrijedi i za cijenjenog akademika Muhameda Filipovića, koji je personifikacija bosanske aristokracije i hodajuća encikopedija. Akademik Filipović je jedan od onih stubova koji u svima nama budi osjećaj ponosa. Čak i kada se hvali, on to čini u ime svih nas i, dakako, uvijek argumentirano.
Što se tiče političke situacije u BiH, ona je potpuno konfuzna, nejasna i uporedio bih to sa rečenicom izrečenom u Beogradu, kada je dr. Đinđić, pred samo ubistvo, izjavio, parafraziram, ''da svaki građanin Srbije, pri buđenju, prvo što vidi kad se probudi je crni zid koji se pretvara u tamu“. Današnja politička situacija u BiH me podsjeća upravo na priču o tom crnom zidu, tami, tj. čuvenom bosanskom „tamnom vilajetu“. Današnja politička situacija u Bosni i Hercegovini je politika bez političara, vlada bez vladara i liči na krčmu gdje se ne zna „ko pije, a ko plaća“.
Siguran sam, nećemo imati snage da sami nađemo rješenje da se iščupamo iz ove paukove mreže. Bez pomoći zapetljat ćemo se još više. Korupcija, nepotizam, nemoral, egoizam, borba za vlast se pretvorila u borbu za pljačku. Lopovi su postali ugledni biznismeni. To je ukratko moj osvrt na političku situaciju u BiH i šire. Slična nam je i društvena.
Što se tiče kulture i sporta, situacija je sasvim drugačija zahvaljujući pojedincima koji ovu državu proslavljaju diljem svijeta i to isključivo svojim vlastitim radom, talentiranošću i genijalnošću.
Kada naši režiseri, glumci, sportisti, umjetnici dostignu krov svijeta, tada mi svi, kao i čitava Bosna i Hercegovina, postajemo ponosni, gordi, veseli i nasmijani jer nam oni rastjeruju tamu koju donose političari i pokazuju da se može kad se hoće.

Pitanje koje se nameće u ovom trenutku jeste i ono o odnosu Sarajeva i BiH prema građanima porjeklom iz Sandžaka? Postoje li tu neki antagonizmi, pa možda i stanovite predrasude prema ovoj populaciji stanovništva u našoj zemlji, i zašto?
Postoje antagonizmi i između Želje i Sarajeva, i između Sarajeva i Tuzle, ma i između sela postoje razlike u mentalitetu i antagonizmi. Radi se o općoj pojavi, koja nija karakteristična samo za naše prostore. Tako, nažalost, postoji i ovo što ste vi definirali u svome pitanju. Više od stotinu hiljada Sandžaklija je doselilo u BiH i sa sobom su donijeli svoje običaje kulturu, uzuse ponašanja i sl. Zbir svega toga se smatra stranim elementom i uzrok je antagonizama i predrasuda. U ovom slučaju, to je jednostrano, jer Sandžaklije smatraju BiH svojom domovinom. Ipak, ohrabrujuća je činjenica da razlike i predrasude rapidno blijede sa svakom novom generacijom. Imigracija je prestala, ljudi se miješaju i žive zajedno. Isti je to narod u konačnici. Siguran sam da će antagonizmi i predrasude biti kratkoga daha i tome ćemo svjedočiti već tokom naših života.

(DEPO PORTAL, BLIN MAGAZIN)

Novosti

UDRUŽENJE GRAĐANA PORIJEKLOM IZ SANDŽAKA

Adresa: Ul. Nova br.2 71 000 Sarajevo

tel./fax. +387 33 220 995
e-mail: udruzenjesandzak@bih.net.ba
www.ugsandzakubih.ba