Izdvojeno

Sandžaklije danas grade i razvijaju Sarajevo i BiH preko privrede i poduzetništva do nauke i kulture

Sandžaklije danas grade i razvijaju Sara…

EKREM LEKIĆ, PREDSJEDNIK UDRUŽENJA GRAĐANA PORIJEKLOM IZ SANDŽAKAViše ...

OSUDA-REAKCIJA na izjavu g-dina Zdravka Krivokapića, predsjednika Vlade Crne Gore

OSUDA-REAKCIJA na izjavu g-dina Zdravka …

  Povodom izjave Željke Cvijanović, a u vezi poziva predsjednika Vlad...

Petnjica

Nastanak imena Bihor se po dosadašnjem saznanjima ne može tačno utvrditi. Međutim, pretpostavlja se da je dobio ime po gradu koji je nastao u XIV vijeku a nalazi se u blizini Bioče. Postoji predanje kako je Bihor ime dobio zapravo po beharu koji ga prekrije u ranim proljećnim danima. Bihor se sastoji od dvije cjeline: Gornjeg i Donjeg Bihora. Gornji Bihor je prostor koji administrativno pripada opštini Berane, a Donji Bihor pripada opštini Bijelo Polje. Centar Gornjeg Bihora je Petnjica, čija je nadmorska visina 704 m.

Koliko je do sada poznato grad Bihor se po prvi put spominje 1450. godine u jednom dubrovačkom trgovinskom dokumentu (DA Serija Lamenta, Srpski rodoslovi i letopisi, Beograd 1927, srt. 238.), a u jednom izvještaju iz 1455. godine, navodi se da su Turci zaposjeli Prizren i Bihor u isto vrijeme (Ljuba Stojanović, Stari srpski rodoslovi i letopisi, Beograd 1927, str. 238). To buy levitra au bayer ni u kom slučaju ne bi trebalo da znači da su ova dva grada zaposjednuta te godine. Važnost grada Bihora u to vrijeme može se pretpostaviti samim tim što se vezuje za Prizren, pa je otuda i veća tvrdnja da je u tom mjestu bila uspostavljena turska vlast i da je u njemu već bilo muslimana doseljenih i prije ovog izvještaja.

U Bihoru se nalazi varošica Petnjica, koja je centar tog područja. Po pričama starih Bihoraca, Petnjica je dobila ime prije dolaska Turaka na ove prostore, i to po pet njivica koje su se gledajući sa okolnih visova jasno uočavale u dolini. Vremenom tu dolinu nazvaše Pet njivica, a kasnije Petnjica. Petnjica ima površinu od 173 km2. Naselje Petnjica je izgrađeno na zemljištu predsjednika opštine Petnjica Šefkije Kršića, kojeg su 1945. godine komunisti strijeljali u Beranama. Poslije njegovog pogubljenja konfiskovali su mu imovinu i sagradili naselje. Vlasnik te zemlje prije Šefkije je bio Idriz Muratović.

Do 1957. godine Petnjica je imala status opštine. Od tada je to prostor sa kojega se vrši iseljavanje stanovništva.

Po popisu iz 1981. godine područje Petnjice (Bihor) imalo je 10.539 stanovnika, 1991. godine 8.994, a 2011. godine 6.686 stanovnika, što dovoljno govori o stepenu iseljavanja.

Inicijativa za vraćanje statusa opštine području Petnjice stara je više od pola vijeka, tačnije, aktuelna je od 1957.g. kada je nepravednom odlukom tadašnjih republičkih organa ista ukinuta, istovremeno sa ukidanjem opštine Andrijevica. Građani Andrijevice su 1991. g. vratili status opštine.

Petnjica je to uspjela tek 2013.godine, iako su građani preko svojih predstavnika, pokušavali da to učine u više navrata i to: 1991, 1998, 2002 i 2005.

Polovinom 2008. g. građani područja Petnjice na svojim zborovima formiraju novi ODBOR ZA VRAĆANJE STATUSA OPŠTINE PETNJICI, koji je u toku svog rada vodio računa da svaki potez bude promišljen, odgovoran, mudar i legalan.

Članovi Odbora su razgovarali sa najvišim predstavnicima vlasti, sa predstavnicima lokalne samouprave, prisustvovali su brojnim javnim raspravama na temu Zakona o teritorijalnoj organizaciji CG i pritom dali određene primjedbe i sugestije na neke članove ponuđenog prijedloga Zakona. Takođe su organizovali okrugle stolove, napisali više desetina dopisa na razne adrese, jednom riječju, činili sve da najodgovornije ljude koji direktno ili indirektno utiču na realizaciju pomenute inicijative uvjere u opravdanost iste.

Na osnovu člana 32. Zakona o teritorijalnoj organizaciji CG, Odbor za vraćanje statusa opštine području Petnjice na sjednici održanoj 13.11.2011.g. donio je Odluku kojom ovlašćuje poslanike Rifata Rastodera, Draga Čantrića i dr Fahrudina Hadrovića da u ime građana područja Petnjice mogu pokrenuti inicijativu za vraćanje statusa opštine Petnjici.

Na osnovu pomenute Odluke Odbora, a i shodno višegodišnjoj inicijativi građana petnjičkog kraja, 28. decembra ovlašćeni poslanici su podnijeli Skupštini CG Predlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o teritorijalnoj organizaciji CG, sa Studijom opravdanosti osnivanja opštine Petnjica. Skupština Crne Gore je pomenuti Predlog, shodno članu 135, stav 2, Poslovnika Skupštine, kao i člana 32, stav 2, Zakona o teritorijalnoj organizaciji CG, dostavila Vladi radi konstituisanja mišljena o istim.

Vlada CG, odnosno Ministarstvo unutrašnjih poslova dalo je pozitivno mišljenje i isto dostavilo Skupštini i predsjedniku opštine Berane, uz obavezu da u roku od 90 dana donese Odluku o raspisivanju referenduma.

U tom kontekstu, odbornici u SO Berane sa područja Petnjice (dr Erol Muratović, Hazbo Ćeman, Izet Škrijelj i Muslija Kalić), na osnovu člana 38. Statuta Skupštine uputili su 01.06.2012.g. predsjedniku Skupštine Predlog odluke o raspisivanju opštinskog referenduma (kunsultativnog) radi prethodnog izjašnjavanja građana o osnivanju opštine Petnjica.

SO Berane je na osnovu podnijetog Predloga, na zasijedanju od 11.06.2012., donijela Odluku o raspisivanju opštinskog konsultativnog referenduma radi prethodnog izjašnjavanja građana o osnivanju opštine Petnjica, za 04.08.2012. g.

Na referendumu, od ukupno izašlih 4.674 glasača, za vraćanje statusa opštine Petnjici bilo je 4.642 glasa.

Dugotrajan i mukotrpan proces vraćanja statusa opštine Petnjici je konačno završen 28. maja 2013, kada je Skupština Crne Gore usvojila Izmjene i dopune Zakona o teritorijalnoj organizaciji po kojima Petnjica postaje opština.

Područje opštine Petnjica obuhvata 173 kvadratna kilometara sa 28 naselja u kojima, prema popisu iz 2011. godine, bez radnika na privremenom radu u raznim evropskim i drugim državama, živi 6.713 stanovnika. Područje je teritorijalno prilično razuđeno. Udaljenost pojedinih naselja od centra Petnjice kreće se i do 20 kilometara. Po površini, Petnjica je veća od opština Budva i Tivat, a po broju stanovnika od Andrijevice, Žabljaka, Plužina i Šavnika.

Plav-Gusinje

Plav je grad i općina u Crnoj Gori.
Nalazi se u Sandžaku, u podnožju planinskog masiva Prokletije, na izvoru rijeke Lim.
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 2003. godine, općina Plav imala je 13.805 stanovnika, raspoređenih u 23 naseljena mjesta.
U Plavu su ranije živjeli većinom age i begovi od kojih se izdvajaju plemena Redžepagići, Sabovići, Omeragići itd.
Kula Redžepagića koja potice iz 16 vijeka je ujedno i najstariji objekat u gradu ispod Prokletija.
Crkva svete trojice i Brezjevicama.
Prirodne ljepote: Plavsko jezero, Alipašini izvori u Gusinju, Hridsko jezero, Visitorsko jezero, oko skakavice, grlja itd.

Nacionalni sastav:
- Bošnjaci - 6.809 (49,32)
- Albanci - 2.719 (19,69)
- Srbi - 2.613 (18,92)
- Muslimani - 788 (5,70)
- Crnogorci - 765 (5,54)
- nacionalno neopredijeljeni - 39 (0,28)
- ostali - 72 (0,55)

Vjerski sastav:
- muslimani - 10.246 (74,21)
- pravoslavni - 3.348 (24,25)
- ostali - 146 (1,05)
- neopredijeljeni - 29 (0,21)
- ne vjeruju - 3 (0,02)
- nepoznato - 33 (0,26)

Naseljena mjesta
Bogajići, Brezojevica, Dolja, Dosuđe, Đurička Rijeka, Gornja Rženica, Grnčar, Gusinje, Hoti, Kolenovići, Kruševo, Martinovići, Mašnica, Meteh, Murino, Novšići, Plav, Prnjavor, Skić, Velika, Višnjevo, Vojno Selo i Vusanje,

Gusinje je smješteno u neposrednoj blizini granice sa Albanijom, na sastavu rijeka Vruje iGrnčara, jugozapadnom dijelu Plavsko-Gusinjskog basena i na oko 900 m nadmorske visine, ispod strmih padina Prokletija sa juga i Visitora sa sjevera. Ima periferan saobraćajno-geografski položaj, otvaranjem graničnog prelaza Grnčar, bi se znatno popravio saobraćajno-ekonomski status.
Ovaj dio prostora odlikuje se brojnim, a u mnogo čemu i specifičnim geografskim obilježjima sa više izraženim razvojnim i ekološkim vrijednostima kako lokalnog i regionalnog tako I nacionalnog značaja.
Područje Gusinja čini jasno izdiferenciranu geografsku cjelinu a prostire se na oko 157 km2, što čini oko 1.1% teritorije Republike i oko 2 % prostora koji pripada Sjevernom regionu. Riječ je o veoma značajnom prostoru kako sa aspekta regionalnog tako i ukupnog ekonomskog i demografskog razvoja Republike.
U odnosu na istaknuta ograničenja, geografski položaj Gusinja odlikuje se i specificnim obilježjem koje ima veoma značajnu razvojnu ulogu. Ono je sadržano u visokom stepenu funkcionalnosti geografske pozicije prostora.
Gusinje sa mjesnim centrom koje broji 2.472 sa preteznim poljoprivrednim gazdinstvom a u kojem gravitiraju sela Grnčar sa 482 stanovnika, Dolja 514, Dosuđe 535, Koljnovice 452, Kruševo 656, Martinovice 722 stanovnika , kao i mjesna zajednica Vusanje sa 1.099 stanovnika i Višnjevo 198 što čini ukupno preko 7.000 stanovnika (iz popisa ’91.)


Početkom XVIII vijeka, tačnije 1724. godine u jednom turskom dokumentu spominje se kadiluk Gusinje sa Podgoricom, sa sjedištem u Gusinju. Od 1612-1912. godine Gusinje je bilo upravni, trgovački, zanatski centar Gornjeg Polimlja (kaza, srez, kapetanija, kadiluk, sudstvo, opština). U geografiji kosovskog vilajeta objavljenoj jula 1852.godine pored ostalog piše da je Gusinje velika kasaba (varoš) koja ima 1.500 kuća, pet džamija, osam vjerskih škola, https://www.viagrasansordonnancefr.com/ jednu ruždiju (gimnaziju), 350 dućana, sedam hanova, 27 kahvedžijnica. Francuski konzul u Skadru, Ekar, juna 1859. godine posjetio je Gusinje i upisao je u svom tefteru – “u varoš Gusinje ima 350 dućana, gusinjani su poznati i vješti trgovci”….
Kasnije https://www.viagrasansordonnancefr.com/viagra-prix-pharmacie-france-algerie/ su i mnogi drugi bilježili i zapisivali jasne i vidljive podatke o Gusinju među kojim se našao i poznati geograf Jovan Cvijić koji je za vrijeme boravka u Gusinju zabilježio da Gusinje broji 8.202 stanovnika nakon čega je ove podatke upoređivao sa većim centrima ali po stanovnicima mnogo manjim.

 

Novi Pazar

Novi Pazar je ekonomski i kulturni centar Raške i pripada historičnoj regiji Sandžak. Lociran je u zvjezdastoj dolini rijeka Jošanice, Raške, Deževske i Ljudske, na nadmorskoj visini od 496m. Okružen je visokim planinama Golijom i Rogoznom i Pešterskom visoravni. Ukupna površina opštine sa 100 naseljenih mjesta iznosi 742 km2. Njegov osnivač Isa-beg Ishaković je podigao grad u neposrednoj blizini srednjovjekovnog utvrđenja Trgovište, poznatog pod imenom Ras. Prvi pisani dokument koji pominje ime Novi Pazar datira iz XV vijeka, kada je Malo vijeće Dubrovačke republike odlučilo da u njemu postavi svog konzula. To potvrđuje da je grad u to vrijeme već bio razvijen, zahvaljući svom izuzetnom geografskom položaju, jer se nalazio na raskršću važnih puteva koji su vodili od Dubrovnika prema Nišu, Sofiji, Istanbulu, Solunu, Beogradu, Pešti i Sarajevu. O Novom Pazaru su pisali brojni putopisci, a čuveni Evlija Čelebija je u XVII vijeku zabilježio da je bio jedan od najvećih gradova na Balkanu. Ime Novi Pazar ušlo je u svjetske leksikone kao sinonim za Sandžak od 1878. godine, kada je na Berlinskom kongresu kao corpus separatum čitava regija nazvana Novopazarski Sandžak. Od prvog svjetskog rata, njegova sudbina postaje neizvjesna, grad intenzivno slabi i gubi na svom značaju. Kasnije, izgradnjom novih puteva preko moravsko-vardarske doline, on postaje marginalizovan, daleko od važnih saobraćajnica i komunikacija.

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, Novi Pazar ima 109.327 stanovnika. Stanovništvo čine Bošnjaci (oko 87.77%), Srbi (oko 10 %), zatim manji broj Albanaca 0.25%, Crnogoraca 0,30, te desetak drugih nacionalnopsti sa oko 1.8%.

Prema podacima Crvenog krsta i nevladinih organizacija, oko 6.000 stanovnika čine raseljeni sa Kosova , izbjeglice iz Makedonije, BiH i Hrvatske. Prema nezvaničnim podacima, Novi Pazar danas broji preko 120.000 stanovnika.

Društvena privreda uglavnom ne radi, za razliku od privatnog sektora koji je veoma razvijen. Najveći resurs Novog Pazara su kreativni ljudi, koji su tokom posljednjih decenija, bez ičije pomoći, osnovali veliki broj privatnih malih i srednjih preduzeća, čiji je broj preko 6.000. Preko 500 privatnih preduzeća se bavi proizvodnjom odjeće, obuće i namještaja, a ostala pretežno uslužnim djelatnostima viagra sans ordonnance i trgovinom. Značajnu ulogu imaju i transport robe i putnički saobraćaj sa preko 2.650 firmi za prijevoz robe i putnika. Novi Pazar je trenutno najveći proizvođač džins odjeće u Jugoslaviji. Čitav kraj je takođe bogat prirodnim resursima. To je prostrana planinska teritorija, na kojoj se optimalno smenjuju blagi i oštri usponi, riječni usjeci i doline, visoravni, veliki kompleksi četinarskih šuma, prostrane livade i pašnjaci, a prostor ima izuzetno bogatu floru i faunu, obilje čiste vode, termalnih i mineralnih izvora (Novopazarska i Rajčinovića banja i Slatinski i Deževski kiseljak). Uz prirodne i ljudske resurse, kao i brojne spomenike kulture, Novi Pazar ima velike potencijale za održiv razvoj - proizvodnju zdrave hrane i razvoj svih vidova turizma.

Novi Pazar ima burnu i bogatu prošlost. Posebnu vrijednost ovog multietničkog i multikulturnog prostora, gdje se susreću zapadna i istočna civilizacija, čine brojni kulturno-istorijski spomenici. Arheološki nalazi govore da je ovo područje bilo naseljeno još od kamenog doba - nalaz Naprelje, preko gvozdenog doba - nalaz Smolučka pećina i ranoantičkog doba - Novopazarski nalaz, te nalazišta ostataka kasnoantičkih i srednjovjekovnih utvrđenja Jeleč i Ras. Medu najvažnije kulturnoistorijske spmenike svakako spadaju: Petrova crkva sagrađena u X vijeku na ostacima poznijeg ranohrišćanskog objekta u obliku rotonde sa upisanim četvorolistom. Đurdevi stupovi,; manastir Sopoćani,; Gradska tvrđava sa Kulom motriljom iz XV vijeka, izgrađena po nalogu osnivača grada Isa-bega Ishakovića; Altun-alem džamija iz XVI vijeka, djelo čuvenog neimara Muslihudina Abdulganija; Amir-agin han (konak) iz XVII vijeka; Hamam (kupatilo) iz XV vijeka, zaostavština Isa-bega Ishakovića, osnivača grada.

Početkom VII veka Sloveni su naselili Balkansko poluostrvo. Jedna od najgušće naseljenih teritorija bila je dolina Raške. Lociran na ravničarskom prostoru usred Novopazarskog polja, Novi Pazar je prvobitno bio zamišljen kao baza za dalje prodore Turaka na sever. Između 1459. i 1461. udareni su temelje gradu na ušću Jošanice i Raške i dali mu ime Yeni Bazar, odnosno Novi Pazar. Njegov osnivač bio je turski vojskovođa, Isa-beg Isaković. Preko njega su prolazili važni putevi koji su povezivali Dubrovnik, Bosnu i južno primorje sa Solunom i Carigradom. Od samog nastanka grad je imao fizionomiju orijentalnog naselja, a zbog svoje veličine i značaja nazvan je šeherom, što je bio epitet koji je nosilo malo gradova na Balkanu. U sredini se nalazila čaršija sa dućanima zanatlija i trgovaca. Po Evliji Čelebiji bilo ih je 1100. Oko čaršije bile su mnogobrojne mahale u kojima se stanovalo, a u svakoj mahali postojala je i džamija. Najveći broj mahala u gradu dobio je po graditeljima i obnoviteljima džamija. Tako se pominju: Mujezin hodžina mahala, Iskender Čelebijina mahala i druge.

 

Sjenica

Opština Sjenica je jedna od opština u Srbiji. Središte opštine je grad Sjenica.
Površine je 1059 km², pa po tom parametru spada u veće opštine Republike Srbije. Sjenica se nalazi u sjeničkoj kotlini na desnoj strani reke Uvac i obalama male reke Grabovice, geografski i ekonomski predstavlja središte Pešterske visoravni. Kompleks Sjeničko-pešterske visoravni je pretežno planinskog karaktera. Sjenica je i u Evropi poznata kao veoma hladan kraj, pa se u zimskim danima često ubraja u najhladnija mesta Evrope. 26. januara 1954. godine u Sjenici je zabeležena najniža temperatura u Srbiji http://www.cialispharmaciefr24.com/cialis-echec/ od -36 stepeni Celzijusa.
Šume u okolini Sjenice su mešovite gde preovladavaju četinari. Od zimzelenih vrsta drveća zastupljeni su: bor, jela, smrča i kleka, a od listopadnih breza, leska, jesika, dren, levitra 10mg uk africa grab, bukva na višim terenima, a pored reka jova i vrba. Šume su bogate visokom i niskom divljači što stvara izuzetne uslove za lov. Sjenica je omiljeno izletište. Na dobroj lokaciji, pored puta Sjenica-Novi Pazar, nalaze se Sjenički borići (borova šuma zasađena 1929-1934) poznato izletište. Borići se nalaze na nadmorskoj visini 1000-1045 m okruženi prostranim livadama, sa čistim vazduhom i hladnom vodom. Pogodni su za odmor i osveženje a sa zdravstvenog aspekta pogoduju za popravljanje krvne slike, za nervna oboljenja itd. Ispod borića protiče reka Jablanica, a na ulazu su restoran i lepo uređen hotel.
Prema popisu stanovništva iz 2002. godine opština Sjenica ima oko 34 500 stanovnika koji naseljavaju 100-tinak naselja.U gradu zivi Sjenici zivi oko 17 000 stanovnika.

Etnička struktura:
- Bošnjaci (77,34%)
- Srbi (19,50%)
- Muslimani (2,36%)
- ostali.

Naseljena mesta
Aliveroviće, Bagačiće, Bare, Bačija, Bioc, Blato, Boguti, Božov Potok, Boljare, Borišiće, Boroviće, Breza, Brnjica, Buđevo, Vapa, Veskoviće, Visočka, Višnjeva, Višnjice, Vrapci, Vrbnica, Vrsjenice, Goluban, Gornje Lopiže, Goševo, Grabovica, Gradac, Grgaje, Doliće, Donje Goračiće, Donje Lopiže, Dragojloviće, Draževiće, Družiniće, Dubnica, Duga Poljana, Dujke, Dunišiće, Žabren, Žitniće, Zabrđe, Zaječiće, Zahumsko, Jevik, Jezero, Kalipolje, Kamešnica, Kanjevina, Karajukića Bunari, Kijevci, Kladnica, Kneževac, Koznik, Kokošiće, Krajinoviće, Krivaja, Krnja Jela, Krstac, Krće, Lijeva Reka, Ljutaje, Mašoviće, Medare, Međugor, Milići, Papiće, Petrovo Polje, Plana, Poda, Ponorac, Pralja, Raždaginja, Rasno, Raspoganče, Rastenoviće, Raškoviće, Sjenica, Skradnik, Strajiniće, Stup, Sugubine, Sušica, Trešnjevica, Trijebine, Tuzinje, Tutiće, Uvac, Ugao, Ursule, Ušak, Fijulj, Caričina, Cetanoviće, Crvsko, Crčevo, Čedovo, Čipalje, Čitluk, Šare, Štavalj i Šušure.

 

Tutin

Opština Tutin nalazi se na istočnom dijelu Sandžaka. Prostire se na površini od 741 km2 i ima oko 35.000 stanovnika u 93 naseljena mjesta. Nacionalno stanovništvo čine Bošnjaci sa 99%. Graniči se sa opštinama Novi Pazar, Sjenica, Berane i Rožaje. Centar opštine je Tutin. Tutin je mali gradić u kotlini rijeke Vidrenjaka, sa 6.000 žitelja, centar je prostranog planinskog područja. Tutin je dobio ime po tutnjavi Husein-kapetanove silne vojske koja je prolazila kroz Tutin i kroz cijeli Sandžak. Sem područja oko rijeke Ibar, čitav kraj je planinskog karaktera. Bogatstvo pašnjacima u dijelu Gornje i Donje Pešteri i šumskim kompleksima na Mokroj gori, doprinijelo je da se stanovništvo ovog područja prije svega bavi stočarstvom i preradom drveta. Nigdje priroda nije tako sačuvala svoju iskonsku ljepotu i čistoću kao ovdje. U predijelima Mokre gore, sačuvane su i prašume.

Kompleks Kaljavica, gdje jele dostizu visinu od 60 metara, stavljen je pod zaštitu države. Izuzetno lijep i atraktivan predio je mjesto Ponori na Mokroj gori, omiljeno izletište ljubitelja prirode. Pešter i Đerekarski honar su izuzetno atraktivni, kao i Vučanske šume. Svi ovi predjeli bogati su visokom i niskom divljači. U šumama ima medvjeda, srna, divljih svinja, kuna, zlatica i bijelica, lisica, zečeva, itd. Smatra se da su Mojstirske šume najbogatije divljim tetrijebom u Sandžaku. Rijeke Ibar, Vidrenjak, Borovštica i druge, bogate su ribom. Dobro su poznati kvalitetni pešterski sir i jagnjetina. Dobrim dijelom opštine prolazi Jadranska magistrala, koja spaja Sandžak i Kosovo. Do naselja Ribarice dopire vještacko jezero Gazivode, pa se i ovo mjesto ubrzano afirmise kao izletnicki centar šire okoline. Ovdje, kao i u Tutinu, podignuti su moderni moteli.

 

Novosti

  • 1
  • 2
  • 3
  • 4

UDRUŽENJE GRAĐANA PORIJEKLOM IZ SANDŽAKA

Adresa: Ul. Nova br.2 71 000 Sarajevo

tel./fax. +387 33 220 995
e-mail: udruzenjesandzak@bih.net.ba
www.ugsandzakubih.ba